Na 3 načina:
a) da jedan od vas dvojice izađe iz te lige na kraju sezone bilo na bolje ili na još bolje
(jer niko ne želi da ide na gore, zar ne - zato vuk Vučko i ne pomišlja da gradi Beograd pod vodom, barem dok ne dobije barem još 2÷3 mandata)
b) tvoj rival postane BOT u ovoj sezoni
(još ako dobija sendvič i sokić fraj svaki dan - gde mu je kraj)
c) ništa od ova dva pethodno spomenuta se ne desi ali zato počne sledeća sezona
(tj. više ne budu crveni na vlasti već neki novi, oplavljeni unapred, za svaki slučaj = jbg, iskustvo je čudo odnosno uvek imamo vremena da naučimo da treba da uzmemo motku pre nego što nas oni novi dodatno umažu svojom nesposobnošću, vokabuRalom i volovima ≡ na taj način bismo imali i zdraviju naciju fizički aktivniju a uz bi još i smanjili troškove za lekiće za lilule)
Ko nema motku neka odlomi nogar sa starog nameštaja, auspuh sa polovnih kola, ili barem nek ponese stari rešo, kazan od bojlera, TV ili radio lampaš (sve samo domaće!) ► i na taj način ćemo pomoći domaću industriju (da to opet proiyvede) jer ionako skoro niko ne kupuje ništa.
Pozvati strance da kao turisti učestvuju u avanturi rušenja (isključivo naših stvari!) i naplatiti im posmatranje, a ekstra i razbijanje (naravno da oni moraju da plate sve što unište). Dovesti strane TV stanice i naplatiti im ekskluzivu za direktne prenose.
Uposliti na hiljade ljudi koji će da proizvode kao i onih koji će da prodaju iće i piće rušiteljima. Angažovati nekoliko puta više radnika gradske čistoće i zelenila, vodoinstalatere i električare, kao i medicinske radnike.
Posle nedelju dana uposliti mnogu više policije i vojske da skloni aktiviste sa ulica.
Posle 2 nedelje povećati broj zaposlenih u sudstvu, radi procesuiranja aktivistima.
Posle 3 nedelje zaposliti što više političara koji će da nam pričaju kako će nam sad biti mnogo bolje i koji neće da rade samo 25 sati na dan nego barem još po sat više svaki put kad ovo ponovimo.
Posle mesec dana opet uzeti šta nađemo domaće i opet juriš na novu bagru. Ovaj postupak ponavljati sve dok svi ne dobijemo po leđima.
E, to ja zovem komunizam = da svako dobije po zasluzi i koliko mu treba.
Sve mi se čini da uz ovakav reality niko više ne bi ni gledao farmu, karmu, parove, barove, velikog brata, mala vrata, maldive, goli otok i sl.
Sa ovom rekonstrukcijom vlade i naroda prestati onog trena kada svi u svojim kućama budemo imali sve nove stvari (isključivo domaće) i onda preći na fazu B (ili na nulu) gde umesto nogara ima da koristimo olovke, umesto da tučemo ima da ne zaokružujemo one koji vladaju, umesto lomljenja stvari ima da uzimamo, čitamo i menjamo knjige za one koje još ne pročitasmo, da učimo i saznamo što više, da terorišemo jedni druge zato što se ne trudimo dovoljno da bi bili bolji ljudi, da putujemo. Kada obrnemo nekoliko krugova ove nove destrukcije onih koje ništa ne interesuje, čak ni da budu bolji ili da im bude bolje - otići odavde negde u kosmos, jer smo ovde sve videli i saznali te će nam postati dosadno.
I u fazi A i u fazi B mora ljubav da cveta da bi nove generacije mogle što pre da se nauče da ne ponavljaju greške starijih, inače mi propade cela teorija o propadanju društva i sunovratu moralnih vrednosti. Meni je svejedno. A mogu ja i recitaciju.
Jbg, kad je mogla da propadne i Ajnštajnova teorija relativnosti, a ono može i ova.. Odo' ja u man'kene! (Marinko Ćutuk)
Ovo je sve vezano za destrukciju.
Na konstrukciju prelazimo čim se izvinemo Nato paktu što ih bombardujemo jer im šaljemo školovane kadrove,
da za odmor odemo na more glave zagnjurene u šahtu, počnemo da držimo dabrove i sa njima vodimo abrove.