danas su klinci pametni zato od njih nista nece biti. kad sam bio klinac, 90-ih, probudim se ujutru sa loptom u krevetu, vezbam izbacaj prema plafonu, cela soba u posterima ne vidi se zid uopste, onil, pipen, stokton, bodiroga, divac,... i na vratima veliki jordan, a ispod slike pise out of this world. na raspustu pre podne trening, posle treninga vanredno sklekovi, trbusnjaci, po podne trening, uvece basket sa drugarima na neosvetljenom terenu do duboko u noc. do duse drugo je to vreme bilo, nije bio preveliki izbor zanimacija, sankcije itd. gajila se velika ljubav prema kosarci, zivelo se da se obuce dres i da se ukljuci semafor i da krene igra. al sta mi vredi kad sam imao trenera studenta stazistu na nekom levom faxu, nije znao nista, samo postavi cunjeve, ajde ovde promena kroz noge, ovde roling, ulaz. smesno... i smuci ti se da gledas kako trener pije kafu sa ovaj kum, ovaj ujak, ovom cale predsednik mz, i smuci ti se da ides na utakmicu u gepeku od lade karavana... i  sve u svemu, sve je manje pravih zaljubljenika u igru pod obrucima, i danas se mnogo bolje zna i mnogo se vise opterecuje time koliko turci ulazu u kosarku, kolike su pare u nba, a kolike u francuskoj drugoj ligi nego o kosarci, a kosarka je jedna velika nauka i mislim da aj da ne smaram vise...