Na NT forumu kojeg sam otvorio početkom 65. sezone ( nakon što sam postao izbornik ) nema takvog posta o centru pa pretpostavljam da je ova izjava o nekom razdoblju prije.
Osobno sam suglasan s takvom potrebom i pristupom, ali realnost je nešto drugo.
Na transfer listi trenutno ( ili u posljednje vrijeme ) unutarnji igrači Litve ( Putriunas, Cuckariovas ), Izraela ( Abuksis, Shihrur ), Mađarske ( Nemcsik ), BiH ( Ljušić ), Francuske ( Laperche ), Poljske ( Žmudka ), Portugala ( dos Santos ) su dokaz tvrdnji.
Velik broj vlasnika naših nada prihvatio je moje sugestije i radi prema takvom planu.
Postoje i oni koji to ne prihvaćaju. Zato je svaka argumentirana pomoć dobrodošla, kao što i Dinika predlaže. Možda i ona manjina prihvati pristup čime bismo još podigli konkurenciju za reprezentativca.
Realnost koju sam spomenuo je da za takav razvoj treba imati spremnost odreći se puno toga od svog kluba, a kako bi se razvio odgovarajući igrač. Ne može se kupiti gotov reprezentativac!
Treba trošiti novac na trenera mladih što više razine, trenera što više razine, infrastrukturu, psihologa, doktora...
Kada plaća igraču ode visoko, treba imati posloženu momčad za 1. ligu kako bi se do kraja mogao razvijati.
Pitanje je tko je na to spreman!?