Preciznost. Ja, npr, tražim na treningu da se pipne linija. Neću da pipneš centimetar od linije, pipni liniju. Preciznost i za šut i za sve ostalo počinje svuda. Moraš da budeš precizan i kad dolaziš na trening. Ja kažem da razlika između toga kad se stvar radi skoro onako kako ja tražim i tačno onako kako ja tražim je razlika između pobede i poraza. Ako se meni desi da zakasnim na trening, ja ću da, naglašeno, nekoliko puta da im se izvinim. Ako se na pravi način postaviš i ako igrača na pravi način opomeneš, stičeš autoritet. Vrlo bitna je i ta iskrenost. Kod nas u klubu postoji problem plaćanja. Npr, prošlih godina kasni se, pa kod stranca platiš i ostalima kažemo „platićemo ovom,ovom, ovom pa ovom“, tim redosledom. Tu se ništa ne krije. Bez dobre atmosfere i iskrenosti ne može ništa da se napravi. Takođe, nije dobra ni atmosfera smeh i opuštenost. Ja znam kad pred glavnu utakmicu, na zadnjem treningu, ide sve kako treba, da nije dobro. Kao što je pisac opisao u „Mobi Diku“, pa kad oni kreću u lov na njega, uz put hvataju sve one na koje naiđu, i kad ih love pa uđe onih 11 naoružanih ljudi u čamac i kaže „opasan je u tom čamcu svako onaj koji nema makar malu količinu straha“. Jer strah je spasonosan. On sprečava da se desi ono čega se plašite. Naravno ovo nema veze sa preteanim strahom, ali jedan takav strah koji aktivira ne samo svesni deo energije, nego i onaj iz stomaka koji čini da i telo koje ima svoju inteligenciju postane pametno i da se brani. Taj strah je sigurno potreban pred svaku neku utakmicu i da njega nema, igrač bi ulazio u meč previše opušten i previše tačan i to bi se u praksi pokazalo kao loše. Volim da se vidi nervoza u tim situacijama. Ako je neko previše opušten, događaju se razne stvari. Ne znam koliko vas prati košarku ali,svaka neka sebičnost, situacija dva na jedan u napadu i ovaj nije dodao loptu a trebao je da doda loptu. Šut koji nije rezonski, neki šut koji je neko uputio koji remeti ritam igre da bi on dao koš, a ne da bi ekipa dobro odigrala. Hoćemo da se igra, da plejmejker zove neki napad, da se igrači kreću, da centri prave blokade i da šutira onaj ko je pozvan, pa će onda, ako on da koš svi da se osećaju zaslužno, a ako ne da koš da se svi osećaju odgovorno zato što to nije prošlo. Sve što radimo, timski radimo, radimo zajedno. I uvek se prepoznaje kad to nije tako, skreće se pažnja zbog čega to ne valja. Na treningu, u situacijama kada su noge teške, razvijaju karakter i pokazuju određene slabosti u ovom smislu. Teško je održati mentalnu čvrstinu pod velikim fizičkim naporom. Čovek se najlakše prepozna u kafani i u igri. U igri se ponaša instinktivno, onakav kakav jeste. Vrlo lako se prepozna u igri, da li će da pomogne saigraču, koliko je sebičan, koliko je spreman da radi naporno, da se žrtvuje, da bude deo tima, da uživa u svim tim nekim fazama koje čine timsku igru.