Vetar je savijao grane i nosio plastične kese kroz vazduh. Dunav, uvek ponosit i prkosan, ovoga puta se prepustio naletima beogradske košave. Neveliki čamac sa kabinom boje orahove ljuske bio je privezan na desnoj obali reke. Burna voda poigravala se sa barkom, noseći je tamo-amo. Činilo se kao da je u toku ples na vodi, jedna nemirna igra koja ostavlja bez daha. Nasuprot vremenskim prilikama, u unutrašnjosti barke vladao je gotovo potpuni mir i spokoj. Prostor je bio ispunjen snažnim mirisom kubanskih cigara. U zamračenoj kabini svetlost je dolazila iz malenog izvora - laptop marke Apple vrteo je u nedogled isti video zapis. Jedna osoba netremice je posmatrala mali pravougaoni predmet, bez ikakvih emocija. Bezizražajno lice, blagi pogled, duševni sklad. Uvek je pred važne utakmice voleo da se osami, ode na svoju barku i reku, uživa u cigari i samoći. I voleo je da gleda kako gubi utakmicu u poslednjim sekundama. To mu je davalo snagu, podsticalo ga na pobedu. I pored godina koje su ga polako stizale, strast prema igri koju toliko voli nije prolazila. Osim u košarci, uživao je i u cigarama. Duvanio je lagano, uvlačeći dim nakon dužih pauza. Samo na taj način se može uživati u jedinstvenoj kombinaciji ukusa i arome koje Cohiba pruža. Tako su ga naučili na Kubi.
Karađorđe je povukao još jedan dim.
Reka je bila uzburkana.
Bio je savršeno miran.
Znao je.
Dorćol će danas pobediti.
:D
Last edited by Zvone Kralj at 12/2/2014 8:59:56 AM