Evo da ja napišem svoj izvještaj o sezoni koja je iza nas, jer je njen glavni dio već prošao.
Ove sezone igrali smo evropsko prvenstvo, ili kvalifikacije za svjetsko, kako to neki vole da kazu. Ukupno 8 ekipa u grupi, mi smo izvučeni kao 5. nosioci. Ispred nas su bili redom: Francuska, Ukrajina, Srbija, Austrija, dok smo bili ispred Moldavije, Gruzije i Islanda. Raspored je takav da se prvo igraju mečevi protiv tih boljih timova, a onda u zadnja 3 kola i 3 lakša meča. Bilo je veoma teško spremati taktiku, naročito jer se na kraju igraju 3 utkamice u kojima su pobjede moranje i koje se ne smiju dovoditi u pitanje, a ipak nije takmičarski da ove prve 4 pustimo i onda dobijemo samo 3. Želio sam više, želio sam makar pozitivan skor, a na kraju sam do njega i došao.
Prvo kolo nam je donijelo meč sa Ukrajinom, ekipom izgradjenom baš za ovakav engine. Imali su u tom meču mnogo prednosti, forma im je bila mnogo bolja prije svega, ja sam imao problem da uopšte i sastavim kompletan tim, jer nisam imao nijednog pravog centra na raspolaganju, morao sam prinudno da zovem Petrovića, a ostao sam i bez jednog važnog pleja i krila. Zato sam odigrao TIE (opušteno), a pored svih problema meč je ipak bio jako neizvjestan, sve do samog kraja, kada su naši šutirali trojke ne bi li se vratili u meč i nakon tih promašaja uslijedili su koševi Ukrajine i to je bilo to, na kraju čak i ubjedljivih 12 razlike.
Drugo kolo, Srbija, sigurno reprezentacija koju najbolje poznajem nakon naše. Pred taj meč Strugar se vratio u dobru formu, a i forma ostalih igrača se znatno popravila. Ipak nisam želio da se zalijećem, odigrao sam opet TIE, ali ovog puta uz 2-3 zonu, jer smo u prvom meču imali problema sa skokom u odbrani pa sam želio da vidim da li zona može da nam pomogne po tom pitanju. A pomogla nam je u svakom pitanju, njihovi bekovi su imali katastrofalan šuterski dan, pa je naša reprezentacija upisala prvu pobjedu, jednu od vjerovatno najljepših pobjeda ove reprezentacije.
Treće kolo, Austrija, meč u kojem sam vidio našu šansu za pobjedu još od samog početka. Bez previše razmišljanja, odigrao sam CT (meč sezone), Austrijanci su odigrali normal, pa je stigla još jedna pobjeda, i to prilično lako, pobjedili smo u sve 4 četvrtine.
Četvrto kolo, Francuska, glavni favorit grupe. Nakon ispucanog entuzijazma nije bilo previše opcija, odigrao sam TIE da malo vratim entuzijazam za posljednja 3 meča u grupi. Zabilježen je drugi poraz, jako ubjedljiv, čak 29 razlike.
Peto kolo, Gruzija, prvi meč sa nekom slabije rangiranom reprezentacijom. Znao sam da se pobjeda očekuje, ali sam se bojao Gruzije, do tog meča samo su skupljali entuzijazam, i mislio sam da će nama da opale CT. Zato sam se odlučio da odigram normal, pa šta bude, a bilo je to da su nas Gruzijci očito precijenili i odigrali TIE, pa smo mi i uz naš normal ipak jedva slavili.
Šesto kolo, Island, najslabije rangirana reprezentacija, ali nimalo naivan protivnik. Zapazio sam da i nemiju nekog menadžera i da su sve utakmice igrali normal, uz čini mi se jedan TIE. Nisam znao šta da očekujem od njega uopšte, pa sam opet odigrao normal, jer sam znao da uz normal ne mogu da izgubim, a i nakon imamo samo još jedno kolo pa nema više kalkulacija. Ostvarena najubjedljivija pobjeda, 15 razlike. Obezbijeđen je tada pozitivan skor i najmanje 4. mjesto.
Sedmo, posljednje kolo, Moldavija. Rangirana nešto malo iza nas, sa izuzetno opasnim centrom. Zadnje kolo, više nema toliko razmišljanja, odigrao sam CT, opet 2-3 zonu i ostvarena je pobjeda, mršavih 6 razlike, ali pobjeda je pobjeda. To je označilo i kraj naših takmičarskih utakmica.
Na kraju smo sa skorom 5-2 zauzeli ipak visoko 3. mjesto i sigurno da tim rezultatom moramo biti zadovoljni. Ja mislim da je to maksimum ove ovakve reprezentacije, možda se moglo i na neki drugi način doći do takvog skora, ali šta je tu je, ko misli da može bolje, nek samo izvoli. Ja nastavljam pripreme za sljedeću sezonu i utješni turnir. Nadam se novim i još većim