Vrlo interesantna statistika. Bogdan je, bez sumnje, trenutno u središtu košarkaške pažnje.
Pre nego što napišem koju o Bogdanu, moram da se osvrnem na komentare (a nailazio sam često na takve) koji suviše strogo i nipodaštavajuće govore o Leo i u kojima se ističe kako Partizan igra mnogo bolje sa Bogdanom na pleju nego sa Leom. Naime, svakome ko iole poznaje košarku je jasno da je Partizan mnogo izgubio povredom Lea. Ako je povreda Bertansa bila šok i veliki gubitak, povreda Lea je praktično tragedija jer tim posle toga više ne liči na sebe. Jednostavno, nema dirigenta na terenu. Razlika između Boggdanove i Leove igra na pleju je u tome što se sada svi prilagođavaju Bogdanu, čekaju da on reši, šutne, odigra 1 na 1 ili 2 na 2, dok je Leo organizovao (u pravom smislu te reči) igru ekipe na parketu. Primer smo videli juče: Partizan je razbijao Solnok dok je Bogdan igrao i pogađao (Bogdan 4/5 za tri u prvom), a onda potpuni pad u drugom (Bogdan 1/6 za tri u drugom i mnogo lošija igra). To je upravo razlika - sada Partizan igra dok igra Bogdan, ranije smo igrali dobro ukoliko je postojala organizovana i timska igra - uvek bi neko drugi iskočio u prvi plan. Upravo ovde je i najveća odgovornost Vujoševića koji je zamislio da sezonu izgura sa jednim ozbiljnim plejmejkerom. Ali to je već druga tema.
Bogdana se sećam još iz mlađih kategorija. Nije bilo posebno teško primetiti momka koji je svoj raskošan talenat pokazivao u neverovatnim količinama i u apsolutno svakom košarkaškom segmentu. Ipak, ono što me je fasciniralo bio je njegov karakter. Bio je spreman da šutira, da odlučuje, da preuzima odgovornost bez ikakvog opterećenja i bojazni. Umeo je da promaši po dva-tri šuta uzastopno, ali da nastavi nakog toga kao da se ništa nije dogodilo. E, upravo ta vera u sopstvene mogućnosti, taj karakter pobednika je ono što će od Bogdana napraviti velikog igrača.
Danas, skoro sezonu i po od kako je stupio na veliku scenu u Partizanu (ne računam onaj period pod Vladom Jovanovićem), Bogdan pokazuje sav svoj potencijal. Igrom slučaja (čitaj: povredom Vestermana), Bogdan dobija glavnu ulogu i priliku da ima loptu u rukama verovatno više nego bilo koji drugi igrač Partizana u eri Duška Vujoševića. Bogdan ima mnogo kvaliteta: igra dobru odbranu, ima sjajan raspon ruku za beka njegove visine, odlično barata sa loptom, odličan osećaj za asistenciju, izuzetno prodoran, igra 1 na 1 i 2 na 2 veoma raznovrsno i efikasno, šutira bez razmišljanja iz svih pozicija, izuzetno jak sa loptom u rukama...ipak, najveći adut mu je upravo ono što sam prvo i registrovao - samopouzdanje. Kada momak koji je tek zakoračio u treću deceniju tako hladnokrvno preuzima odgovornost protiv nekih od najkvalitetnijih timova Evrope, onda nema sumnje da će postati veliki igrač. Koliko veliki - to ćemo videti.
Last edited by Zvone Kralj at 12/9/2013 7:56:49 AM