Pozdrav zajednico!
Sada kada je i zvanično gotovo hvala svima na čestitkama. Zahvaljujem se svima na forumu, ali i svima koji su mi čestitali i na četu i na mejlu. Hvala! :) Hvala i tebi dzi-dzi na ovom lepom postu. :)
Meč sa Rusima je bio izuzetno zanimljiv. Dobili smo 50-0. Meč je obilovao ličnim greškama, a Matija Milošev je uspeo da ih sakupi 8, tako da je još jedan rekord oboren. :D Šalu na stranu, ruski selektor nije dolazio na igricu 2 nedelje, tako da smo ih dobili, jer nisu namestili postavu službenim rezultatom. S obzirom na to pratili smo meč Nemačka - Poljska i navijali smo za Poljake koji su na kraju i pobedili. Stvar je jasna, prvi smo zasluženo i u polufinalu igramo sa reprezentacijom Italije s čijim je selektorom već dogovoreno da igramo sa najmanjim zalaganjem. Smatram da je to dobra odluka, jer tako ko god da pobedi ima veće šanse protiv Francuza. Kažem protiv Francuza, jer je gotovo sigurno da će pobediti istrošene Špance. Da li će igrati opušteno ili normalno ostaje da vidimo, ali teško da će ih Španci bez kranča dobiti. Nije ni taj španski kranč nemoguć, videćemo...
Da se malo vratim na meč između Nemaca i Poljaka koji je na mene ostavio baš veliki uticaj. Za nas koji pratimo NBA malo detaljnije odmah je na pamet pao Rašid Volas i njegova čuvena uzrečica "Lopta ne laže!". Za one koji ne prate NBA i koji ne znaju o čemu se radi Volas je to uglavnom izgovarao kada bi protivnik koga je on po mišljenju sudija faulirao, promašio slobodno bacanje, jer je on smatrao da tu nije bilo faula. Deca u Srbiji bi rekla "Pravda ti se opravdala". :) Naime, svi smo svesni kako je Nemačka dospela u našu grupu. Dospela je tako što je namerno predala meč Bosni i Hercegovini, znači čista kalkulacija. Dugo vremena se činilo da je to potez koji će im doneti dobre stvari, a kako je vreme malo odmaklo verovalo se na nemačkom forumu i u medalju. Pogotovo nakon našeg preterano ubedljivog poraza od Španije, kada je ta razlika bila u njihovoj koristi verovali su da su prvi do kraja, ali onda nastupa nešto što se još zove i karma. Karma je učinila da se u jednoj sekundi cela sezona mlade reprezentacije Nemačke pretvori u prah i pepeo. O čemu se radi?
Naime, Nemačkoj je bila potrebna pobeda sa najmanje 8 poena razlike da zadrži prvo mesto, na drugom mestu nisu mogli gotovo nikako da završe, a da bi bili treći biilo je potrebno da poraz od Poljaka bude sa najviše 11 poena razlike. Pogađajte s koliko su izgubili... Sa 12! A znate kako karma ponekad ume da bude surova i nije joj dovoljno da povrati stvari na svoje mesto već se sveti i pakosti. Za to imate primer današnjeg meča Nemačke i Poljske. Nemci su imali poslednji napad na utakmici pri odgovarajućem rezultatu 65-76, šutiraju trojku na sekund pre kraja, promašuju, Poljak hvata loptu i onda Nemac pravi faul... Poljak naravno pogađa za konačnih 77-65 u korist Poljaka. U jednoj sekundi su Nemci poslati sa SP na Utešni turnir. Da li zbog lošeg sistema igrice, da li zbog karme? Ostavljam da sami za sebe procenite. Ja verujem da je i zbog prvog i zbog drugog, ali sam sklon više da poverujem da je karma u pitanju.
Poenta ove moje priče je da je pravda ponekad prisutna, ali je ponekad i odsutna, ali ne bi nikad smeli da je iskušavamo, jer može mnogo gore da nas sačeka od zamišljenog i to kad se najmanje nadamo.
Eto ispade na kraju da na ovoj igrici možemo nešto i da naučimo. :) Sve u svemu, mi naše guramo lepo i pošteno. Pošteno smo stigli dovde zahvaljujući stručnom štabu i menadžerima reprezentativaca. Sjajno je odrađen Utešni turnir prošle sezone, rutinski je obezbeđen domaći teren, a ove sezone je i domaći teren na jedan vrlo lep način iskorišćen. Obezbeđena je medalja posle nekog vremena. Mi smo narod koji, i u stvarnom životu, ali i na igrici, voli medalje. Volimo medalje i kad je to realno i kad nije. Mi smo obezbedivši ovu medalju onemogućili da polufinala ove sezone budu ista kao i na prošlom EP, što naš uspeh čini još većim.