Sedeo je u hladu stoletnog drveća, u zaleđu crkve Svetog Đorđa, odakle se pružao veličanstven pogled na obnovljene oplenačke vinograde. U desnoj ruci, kroz prste mu se nervozno šetao najfiniji primerak cigare, čiji se miris širio vazduhom. Taj porok zavoleo je na samom početku svog pečalbarskog života, dok je košarkašku sreću tražio u Havani. Tada je zavoleo i havanski noćni život, rum i, naravno, "najtoplije devojke na svetu", kako je često pričao svojim prijateljima otvarajući im dušu. Čak je i slavni Fidel dolazio da uživa u njegovim majstorijama i divio se košarkaškom umeću "Velikog Srbina". Jednom prilikom mu je poklonio kutiju tompusa. Zahvaljujući košarci obišao je ceo svet. Pa ipak, nigde se nije osećao tako ispunjeno i sigurno, kao u blizini generacija svojih slavnih predaka koji počivaju u Mauzoleju obližnje crkve.
Ovoga puta na licu Petra Karađorđevića jasno se oslikavao bes. Najednom, kao da je tišinu vekova prekinula tutnjava gromova - Petrov glas zaparao je nebo:
- "Zar on, taj balavac!?!"
Kralj Pera, kako ga od milošte nazivaju navijači Dorćola, ali i protivnički igrači misleći da će ga tako umilostiviti, proveo je besanu noć. Nakon što je video Vasilića na transfer listi po ceni od 2,5M, čak milion zelenih novčanica više nego što je iznosio njegov transfer u Dorćol, osetio se izazvanim. Niko ne može vredeti više od njega u ovoj ligi, jer niko nije bolji! Bio je uvređen.
Odlučno je ustao bacivši cigaru daleko i tiho, više za sebe, izustio:
- "Ubaciću im 50 (poena) večeras."
Last edited by Zvone Kralj at 8/23/2014 9:41:11 AM