U danasnjoj Srbiji gde vecina ljudi nema svoj stan (tu pripadam), gde makar jedan supruznik ne radi (tu moja porodica pripada) i gde mnogo nas ne vidi svoju svetlu buducnost u ovoj zemlji (i tu pripadam) nasi sportisti mi svojim uspesima pruzaju veliko zadovoljstvo. Kad znas kako je neko poceo i koliko je truda ulozio i preko kakvih svetskih masinerija je morao da prodje da bi bio broj jedan, ili da osvoji neko prvenstvo, ili cak samo da se kvalifikuje na neko takmicenje, jednostavno mora i u tebi da probudi neko zadovoljstvo. Sramota je ako neko moze da se ne veseli uspesima nasih kolektivnih sportova i individualaca. Jedna je stvar da li ces gledati prenos ili ne, ako vec imas nesto vaznije da radis i ne podredis svoj zivot TV-u, ali kad cujes za takav uspeh i ne radujes se njemu, onda je, makar po meni, veliki problem u tebi samom. Ustvari, nije problem, vec ti nisi Srbin.
Ja juce nisam gledao Noleta, jer sam radio do 18h, ali sam vristao od srece u kolima kad sam cuo da je pobedio i postao, ZASLUZENO, no 1.
Jer Nole je posebna prica ove zemlje. Covek je mogao da bira koje ce nacionalnosti da bude, ali on je ostao Srbin jer se tako i oseca. I na svakom turniru on to potencira. I lepo je juce rekao "Njima moze samo da bude krivo, ali morace da prihvate cinjenicu da je trenutni broj jedan iz Srbije". I kako posle takvih reci ne voleti tog coveka i ne radovati se zajedno sa njim i ne docekati ga ispred skupstine. Jedino ako nisi Srbin.
A takvih vas ovde dosta ima. Zato otvorite neku temu "Mi Englezi" ili "Mi koji nismo Srbi" i pisite tamo, a pustite nas Srbe da uzivamo u ovom trenutku. Srecom pa nas mnogo vise.
AJMO NOOOOOOOOOOOOOOOLEEEEEEEEEEEEE